Osnovano se sumnja da je, tijekom listopada i studenoga 2010. godine, u Varaždinu, djelujući u okviru plana grupe, trinaestookrivljenik, nakon što je trećeookrivljenik od njega zatražio da pronalazi zainteresirane osobe za ostvarivanje invalidskih mirovina, ponudio tridesetpetookrivljeniku da će mu prvookrivljenik, uz plaćanje novčane naknade od 3.500 eura, omogućiti stjecanje invalidske mirovine za koju nema uvjete, za što je trećeookrivljenik  trinaestookrivljeniku dao naknadu od 200 eura. Zatim je prvookrivljenik od  drugookrivljenika, sukladno prethodnom dogovoru, dobio upute koju liječničku dokumentaciju tridesetpetookrivljenik treba pribaviti. Potom je prvookrivljenik donio nalaz i mišljenje o invalidnosti, odnosno općoj i trajnoj nesposobnosti za rad, nakon čega je drugookrivljenik od Stručnog povjerenstva HZMO-a ishodio potvrđivanje nalaza i mišljenja prvookrivljenika na temelju čega je tridesetpetookrivljeniku priznato pravo na invalidsku mirovinu koju i danas prima, a preuzeti novac međusobno su podijelili prvookrivljenik, drugookrivljeik, trećeookrivljenik i trinaestookrivljenik.
Nadalje, prvookrivljenik i trećeookrivljenik su krajem listopada i početkom sudenoga 2010. godine, u Varaždinu, od trinaestookrivljenika, službenika Općinskog suda u Varaždinu, zaposlenog na radnom mjestu sudskog ovršitelja, zatražili da za novčanu naknadu od 5.000 eura, koju će mu dati prvookrivljenik, otuđi sudski spis u predmetu koji se, po prijedlogu jedne banke, vodi protiv petoro ovršenika zbog ovrhe na njihovim plaćama, kako bi se time spriječilo daljnje vođenje ovršnog postupka i naplata potraživanja ovrhovoditelja, a što je trinaestookrivljenik, u cilju da se nepripadno okoristi, i učinio. Spis je neovlašteno i kriomice uzeo i predao ga prvookrivljeniku i trećeookrivljeniku nakon čega mu je prvookrivljenik u dva navrata predao ukupno 5.000 eura.
USKOK je sucu istrage Županijskog suda u Zagrebu predložio određivanje istražnog zatvora protiv trinaestookrivljenika.