Osnovano se sumnja da su se I. osumnjičenik i II. osumnjičenik dogovorili da će Vlada RH odobriti kupnju  nekretnine u vlasništvu osumnjičenog trgovačkog društva i još jednog trgovačkog društva po cijeni znatno većoj od tržišne, kako bi osumnjičenom trgovačkom društvu pribavili znatnu materijalnu korist, nakon čega su od III. osumnjičenog, kao ministra regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva, zatražili da to Ministarstvo obavi sve potrebne pripreme i radnje na temelju kojih bi Vlada RH kupila nekretninu za potrebe Ministarstva po cijeni znatno većoj o tržišne, dok je II. osumnjičenik u cilju realizacije navedenog od IV. osumnjičenika, stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo, zatražio da u elaboratu o procjeni navede da je vrijednost nekretnine  znatno veća od stvarne, a što su ovi i  prihvatili. Nakon toga je III. osumnjičenik, na temelju procjene  i sukladno uputama I. osumnjičenika,  putem stručnih službi pripremio prijedlog za donošenje odluke Vlade RH o kupnji nekretnine  financijskim leasingom te zaključivanju ugovora s trgovačkim društvom u iznosu od 8.000.000,00 eura, iako je znao da je iznos kojim bi se kupila nekretnina znatno veći od njezine stvarne vrijednosti, o čemu je obavijestio i I. osumnjičenika, koji je na užem kabinetu Vlade RH obrazložio da je sklapanje takvog ugovora korisno za Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva. Potom  je Vlada RH, na temelju obrazloženja I. osumnjičenika, ugovora i procjene, na zatvorenom dijelu sjednice 2. travnja 2009. odobrila sklapanje ugovora, čime je osumnjičenom trgovačkom društvu pribavljena nepripadna imovinska korist od najmanje 26.370.300,00 kuna na štetu proračuna RH.

USKOK je sucu istrage Županijskog suda u Zagrebu predložio određivanje istražnog zatvora protiv II. osumnjičenika.