Osnovano se sumnja da je prvookrivljenik, kao sudac Općinskog suda u Splitu, tijekom studenoga 2010. godine, u Splitu, ponudio trećeokrivljenici da će za 3.000 eura osigurati da drugookrivljenik kao uredujući sudac Općinskog suda u Splitu donese oslobađajuću presudu za jednog okrivljenika. Trećeookrivljenica je 23. studenoga 2010. prvookrivljeniku predala 3.000 eura koje on potom predao drugookrivljeniku, nakon čega je drugookrivljenik donio oslobađajuću presudu. Osim toga, tijekom kolovoza 2007. godine, u Splitu, nakon što je protiv jedne osobe pokrenut kazneni postupak, četvrtookrivljenica je u dogovoru s prvookrivljenikom od te osobe zatražila 10.000 eura kazavši joj za da će taj iznos prvookrivljenik osigurati da se u postupku protiv te osobe donese povoljna presuda, odnosno da će, ukoliko pravomoćna presuda ne bude povoljna, osigurati donošenje rješenja o obnovi kaznenog postupka ili odgodu izvršenja kazne zatvora. Nakon toga je osoba protiv koje se vodio postupak u dva navrata četvrtookrivljenici predala 10.000 eura koje je ona predala prvookrivljeniku. Nakon što je osoba protiv koje se vodio postupak pravomoćno osuđena na kaznu zatvora, prvookrivljenik je ishodio donošenje rješenja Općinskog suda u Splitu o zadržavanju izvršenja zatvorske kazne do donošenja odluke o obnovi postupka. Nadalje se prvookrivljenik sumnjiči da je od 1. listopada 2008. do 27. svibnja 2011., u Splitu, na traženje petookrivljenika koji je pravomoćno osuđen na zatvorsku kaznu radi čega je Vrhovnom sudu podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne, odugovlačio s radom na predmetu i pozitivno rješavao njegove zahtjeve za zadržavanje izvršenja kazne. Nakon što je Vrhovni sud 8. veljače 2011. odbio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne, petookrivljenik je u više navrata od prvookrivljenika tražio da zadrži izvršenje kazne, a potom je prvookrivljenik, kao predsjednik Izvanraspravnog vijeća Općinskog suda u Splitu, 27. svibnja 2011. donio rješenje o zadržavanju izvršenja zatvorske kazne nad petookrivljenikom. Time je petookrivljeniku omogućeno da, unatoč pravomoćnoj presudi, do danas ne bude upućen na izdržavanje kazne zatvora. Također se osnovano sumnja da je prvookrivljenik, tijekom 2009. godine, od supruge jednog okrivljenika zatražio 2.000 kuna kao nagradu da ukine dovedbeni nalog protiv njezinog supruga i izrekne mu uvjetnu osudu. Potom je prije zaključenja glavne rasprave od supruge okrivljenika ponovno tražio dodatnu novčanu nagradu te mu je ona predala sav novac koji je imala kod sebe i to 1.000 kuna i 100 USD, nakon čega je protiv njega donio uvjetnu osudu.
USKOK je sucu istrage Županijskog suda u Rijeci protiv prvookrivljenika predložio određivanje istražnog zatvora.