Osnovano se sumnja da je osumnjičenik, kao ravnatelj Uprave za pravne i stambene poslove i pomoćnik ministra branitelja, ranije ravnatelj Uprave za stambeno zbrinjavanje, te pomoćnik ministra obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, u čijoj je nadležnosti rješavanje stambenog zbrinjavanja HRVI i članova obitelji poginulih, zatočenih ili nestalih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, u Zagrebu, od lipnja 2005. do prosinca 2012. godine, kao protuuslugu da bi  pri odabiru prodavatelja stanova mimo stvarnih potreba i suprotno propisanim uvjetima javnog poziva, bilo odabrano to društvo kao prodavatelj stanova na području Varaždina, od članova Uprave i suvlasnika tog trgovačkog društva u više navrata tražio da mu isplate ukupno 250.000,00 eura.
Osumnjičeniku je prilikom kupovine stanova za 2005. i 2006. godinu od člana Uprave i suvlasnika društva i isplaćen iznos od 50.000,00 eura. Potom je tijekom 2008. godine osumnjičenik  zatražio isplatu 100.000,00 eura, te je nakon primitka ponude osigurao da Ministarstvo branitelja uputi prijedlog Vladi RH o potrebi kupnje stanova od navedenog društva. Nakon što je sklopljen kupoprodajni ugovor, do prosinca 2012. godine osumnjičenik je od drugog suvlasnika i člana Uprave društva u više navrata tražio da mu isplati daljnjih 100.000,00 eura. Nakon što njegovom zahtjevu nije udovoljeno zbog nedostatka sredstava, osumnjičenik je tražio da mu se u vrijednosti traženog iznosa preda odgovarajuća nekretnina ili da mu se navedeni iznos isplati plaćanjem fiktivnih računa koje bi društvu ispostavila društva prema njegovoj uputi.
Na zahtjev USKOK-a sudac istrage je donio rješenje o privremenoj mjeri osiguranja radi oduzimanja imovinske koristi.