Osnovano se sumnja da su od početka 2009. do 9. rujna 2009., u Zagrebu, Z.C., kao direktor jednog trgovačkog društva, i B.D., kao direktor i vlasnik drugog trgovačkog društva, direktoru društva u državnom vlasništvu J. H. ponudili da će mu podmiriti troškove putovanja i lova u Namibiji, kao i troškove dopreme lovačkih trofeja iz Namibije u Hrvatsku, te zatražili od J. H. da zauzvrat i dalje njihovim društvima osigurava poslove s društvom kojega je on direktor, na što je J. H. pristao.
Nakon toga je Z.C. dogovorio organizaciju putovanja i lova u Namibiji, i to ne samo za J.H. nego i za sebe i za B.D., a navodeći kao razlog puta stručno usavršavanje, pri čemu je B.D., u namjeri pribavljanja koristi za sebe i Z.C., zatražio da se na računu kojim su plaćali predujam pod „vrsta usluge“ navede „Stručno putovanje-Namibija“.Trgovačko društvo je po nalogu B.D. platilo navedeni račun, a B.D. je za vrijeme boravka u lovu u Namibiji trgovačkom društvu podnio nalog za „stručno putovanje“ u Namibiji što mu je i plaćeno. Nadalje, Z. C. je rezervirao avionske karte za put u Namibiju te je, u namjeri da sebi i B.D. pribavi nepripadnu imovinsku korist, stručnim službama društva u kojemu je direktor naložio da plate račun za avionske karte i da se taj trošak u poslovnim knjigama knjiži kao „usluge cestovnog prijevoza“, te da se u evidenciji boravka na radnom mjestu vrijeme njegovog boravka Namibiji prikaže kao da je radio.
Nakon boravka u Namibiji od 1. do 8. lipnja 2009. u Hrvatsku su iz Namibije dopremljeni lovački trofeji za J.H. i Z.C., a troškove dopreme trofeja, prema uputi Z. C., platilo je trgovačko društvo koje je kooperant društva u kojemu je Z.C. direktor.