Osnovano se sumnja da su prvookrivljenik, kao zamjenik predsjednika Uprave, a potom i kao predsjednik Uprave jednog trgovačkog društva i drugookrivljenik, kao direktor Sektora marketinga i trgovine u tom trgovačkom društvu, od prosinca 2004. do 30. prosinca 2006., u Osijeku, u cilju pribavljanja znatne protupravne imovinske koristi, zatražili od trećeokrivljenika da obrt i trgovačko društvo u njegovom vlasništvu isporučuju šljunak trgovačkom društvu u kojem je prvookrivljenik predsjednik Uprave time da im zauzvrat trećeokrivljenik isplaćuje „na ruke“ tri kune po svakom isporučenom i naplaćenom kubnom metru šljunka tijekom cjelokupnog trajanja njihove poslovne suradnje, što je trećeokrivljenik i učinio. Na opisani način su obrt i trgovačko društvo trećeokrivljenika isporučili 879.926,44 kubnih metara šljunka ukupne vrijednosti od 64.189.058,77 kuna pri čemu su prvookrivljenik i drugookrivljenik od trećeokrivljenika na ime dogovorene nepripadne provizije primili 2.631.212,00 kuna. Nadalje, prvookrivljenik je, od 24. kolovoza 2005. do 29. prosinca 2006., radi pribavljanja imovinske koristi za sebe, odobrio izdavanje mjenica trgovačkog društva u kojem je predsjednik Uprave obrtu i trgovačkom društvu trećeokrivljenika uz uvjet provizije, iako je znao da su obrt i trgovačko društvo trećeokrivljenika u teškoj financijskoj situaciji te da nisu pribavljeni instrumenti osiguranja povrata sredstava u slučaju neispunjenja obveza. Prvookrivljenik je obrtu i trgovačkom društvu trećeokrivljenika izdao 29 mjenica ukupne vrijednosti 31.539.970,40 kuna koje je trećeokrivljenik eskontirao u raznim bankama a prvookrivljeniku je, na ime dogovorene nepripadne provizije predao 2.223.000,00 kuna čime je trgovačko društvo u kojem je prvookrivljenik predsjednik Uprave oštećeno za najmanje 4.993.521,20 kuna na ime plaćenog a neisporučenog šljunka. Prvookrivljenik se također sumnjiči da je, u srpnju 2006. godine, u Osijeku, u cilju pribavljanja znatne protupravne imovinske koristi, ponudio trećeokrivljeniku da njegovo trgovačko društvo kupi osobni automobil za iznos od 400.000,00 kuna, time da se u kupoprodajnom ugovoru navede cijena od 40.000,00 eura koju će trgovačko društvo trećeokrivljenika platiti trgovačkom društvu u kojem je prvookrivljenik predsjednik Uprave kroz dostavu građevnog materijala dok će trećeokrivljenik 100.000,00 kuna predati prvookrivljeniku na ruke, što je ovaj i učinio. Osim toga, drugookrivljenik se sumnjiči da je, kao direktor Sektora marketinga i trgovine tog trgovačkog društva i osnivač i direktor drugog trgovačkog društva, zatražio od prvookrivljenika, da mu isplati iznos od 671.000,00 kuna kao uvjet za sporazumni raskid ugovora o radu, iako je znao da temeljem Ugovora o radu nema pravo na isplatu otpremnine u slučaju sporazumnog prekida ugovora. Sukladno dogovoru, prvookrivljenik je naložio računovodstvu trgovačkog društva u kojem je predsjednik Uprave isplatu navedenog iznosa na račun trgovačkog društva drugookrivljenika na  ime poslova koje trgovačko društvo drugookrivljenika nikada nije obavilo. Tako je prvookrivljenik trgovačko društvo u kojem je predsjednik Uprave oštetio za 550.000,00 kuna dok je zbog iskorištenog pretporeza na temelju neistinitog računa trgovačkog društva drugookrivljenika Državni proračun RH oštećen za 121.000,00 kuna.
USKOK je sucu istrage Županijskog suda u Osijeku predložio određivanje istražnog zatvora protiv dvojice okrivljenika (1961. i 1968.).