Osnovano se sumnja da je XIV. okr., ministar mora, turizma, prometa i razvitka a potom ministar mora, prometa i infrastrukture, od 2005. do kraja 2010. godine, u Zagrebu, u namjeri stjecanja znatne nepripadne imovinske koristi za sebe i druge okrivljenike, u zajedničko djelovanje povezao I. okr., državnog tajnika u navedenom Ministarstvu te predsjednika Nadzornog odbora društava Hrvatske autoceste i Hrvatske ceste, II. okr., člana Uprave HAC-a a potom pomoćnika ministra u navedenom Ministarstvu, III. okr., člana Uprave HAC-a i IV. okr., predsjednika Uprave društva Hrvatske ceste a nakon toga predsjednika Uprave HAC-a. U cilju ostvarenja plana grupe,  I., II., III. i IV. okrivljenik su, sukladno dogovoru s XIV. okr., realizirali izvlačenje novca iz društava HAC i HC preko angažiranih izvođača radova te su, koristeći pritom autoritet investitora, stavljanjem pojedinih izvođača u povoljniji položaj za dobivanje poslova, plaćanjem neosnovano uvećanih vrijednosti izvedenih radova kao i plaćanjem neizvršenih vantroškovničkih radova, od odgovornih osoba trgovačkih društava zauzvrat tražili isplatu novčanih nagrada koje su im dijelom, u iznosu od 1.000.000,00 kuna, izravno isplaćene u gotovini, dok je isplata dijela nagrade realizirana na način da je III. okr. angažirao V. okr., odgovornu osobu u jednom društvu i voditelja poslova u više trgovačkih društava i jednom obrtu, koji je po uputama III. okr. izdavao fiktivne fakture trgovačkim društvima za poslove koji nikad nisu obavljeni. Na opisani način je na račune društava i obrta V. okr. uplaćeno ukupno najmanje 30.000.000,00 kuna a potom je navedeni iznos uplaćen na račune inozemnog društva V. okr. koji ga je zatim podigao i za sebe, sukladno dogovoru, zadržao najmanje 5.500.000,00 kuna, dok su iznos od najmanje 24.500.000,00 kuna međusobno podijelili I., II., III., IV. i XIV. okrivljenik.