Podignuta još jedna optužnica protiv predstojnika Centra za socijalnu skrb Split zbog zlouporaba položaja i ovlasti
09.01.2009.
Nakon što je USKOK u travnju 2008. godine pred Županijskim sudom u Splitu podigao optužnicu protiv hrvatskog državljanina A. S. (1946.) te dvoje hrvatskih državljana zbog više kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti te krivotvorenja isprava, podignuta je još jedna optužnica protiv A. S. (1946.) zbog počinjenja tri kaznena djela zlouporabe položaja i ovlasti te protiv hrvatskog državljanina D. C. (1958.) zbog poticanja na zlouporabe položaja i ovlasti. (9. 1. 2009.)
Optužnicom se prvookrivljenog A. S. tereti da je u svibnju 2001. godine u Visu, na traženje drugookrivljenog D. C. iskoristio svoj položaj predstojnika Centra za socijalnu skrb Split (podružnica Vis) u cilju da mu pribavi protupravnu imovinsku korist.
Naime, okrivljeni D. C. je postupajući formalno u ime svoje majke koja je navodno namjeravala kupiti zemljište i staru kuću na Visu, a bile su u vlasništvu poslovno nesposobne osobe, kao stvarni kupac tih nekretnina ponudio sklapanje kupoprodajnog ugovora i cijenu od samo 67.000 kuna znajući da je vrijednost nekretnina daleko veća. Bez pribavljene propisane procjene nekretnina od Porezne uprave ili vještaka financijske struke okrivljenog A. S. se tereti da je donio rješenje kojim se skrbniku poslovno nesposobne vlasnice odobrava prodaja nekretnina štićenice. Na temelju navedenog odobrenja u rujnu 2001. godine zaključen je ugovor o kupoprodaji. Naknadnom procjenom utvrđeno je kako je stvarna vrijednost prodanih nekretnina iznosila najmanje 293.188 kuna, slijedom čega je A. S. stvarnom kupcu D. C. pribavio nepripadnu materijalnu korist od najmanje 226.188 kuna a za koji je oštećena vlasnica.
Prvookrivljenog se tereti i da je u lipnju 2002. godine na istovjetan način postupio kako bi okrivljenom D. C. pribavio protupravnu imovinsku korist vezano za kupoprodaju drugih zemljišta i stare kuće u vlasništvu iste poslovno nesposobne osobe. U ovom je slučaju A. S. donio rješenje kojim se skrbniku poslovno nesposobne vlasnice odobrava prodaja nekretnina štićenice za cijenu od samo 56.000 kuna iako je naknadnom procjenom utvrđeno da se radilo o nekretninama u vrijednosti od najmanje 400.000 kuna. Tako je okrivljenom D. C. pribavio nepripadnu materijalnu korist od najmanje 344.000 kuna.
Ujedno, okrivljenom A. S. na teret se stavlja još jedna zlouporaba položaja i ovlasti radi pribavljanja si znatne nepripadne materijalne koristi. Naime, u siječnju 2006. godine, a nakon smrti stalnog skrbnika ranije spomenute poslovno nesposobne štićenice, udovica pokojnog skrbnika je okrivljenom A. S. predala 10.000 eura i 9.000 kuna. Taj novac je dio iznosa dobivenog od prodaje gore navedenih nekretnina, a skrbnik ga je uz znanje i odobrenje A. S. držao kod sebe iako je cjelokupni iznos dobivenog novca trebalo položiti na štednu knjižicu ili na posebno otvoreni račun štićenice. Prvookrivljeni A. S. je novac zadržao za sebe, a radi prikrivanja nezakonitog postupanja, nakon smrti skrbnika poslovno nesposobnoj osobi nije imenovao novog skrbnika već je njen predmet odložio u arhivu.
Naime, okrivljeni D. C. je postupajući formalno u ime svoje majke koja je navodno namjeravala kupiti zemljište i staru kuću na Visu, a bile su u vlasništvu poslovno nesposobne osobe, kao stvarni kupac tih nekretnina ponudio sklapanje kupoprodajnog ugovora i cijenu od samo 67.000 kuna znajući da je vrijednost nekretnina daleko veća. Bez pribavljene propisane procjene nekretnina od Porezne uprave ili vještaka financijske struke okrivljenog A. S. se tereti da je donio rješenje kojim se skrbniku poslovno nesposobne vlasnice odobrava prodaja nekretnina štićenice. Na temelju navedenog odobrenja u rujnu 2001. godine zaključen je ugovor o kupoprodaji. Naknadnom procjenom utvrđeno je kako je stvarna vrijednost prodanih nekretnina iznosila najmanje 293.188 kuna, slijedom čega je A. S. stvarnom kupcu D. C. pribavio nepripadnu materijalnu korist od najmanje 226.188 kuna a za koji je oštećena vlasnica.
Prvookrivljenog se tereti i da je u lipnju 2002. godine na istovjetan način postupio kako bi okrivljenom D. C. pribavio protupravnu imovinsku korist vezano za kupoprodaju drugih zemljišta i stare kuće u vlasništvu iste poslovno nesposobne osobe. U ovom je slučaju A. S. donio rješenje kojim se skrbniku poslovno nesposobne vlasnice odobrava prodaja nekretnina štićenice za cijenu od samo 56.000 kuna iako je naknadnom procjenom utvrđeno da se radilo o nekretninama u vrijednosti od najmanje 400.000 kuna. Tako je okrivljenom D. C. pribavio nepripadnu materijalnu korist od najmanje 344.000 kuna.
Ujedno, okrivljenom A. S. na teret se stavlja još jedna zlouporaba položaja i ovlasti radi pribavljanja si znatne nepripadne materijalne koristi. Naime, u siječnju 2006. godine, a nakon smrti stalnog skrbnika ranije spomenute poslovno nesposobne štićenice, udovica pokojnog skrbnika je okrivljenom A. S. predala 10.000 eura i 9.000 kuna. Taj novac je dio iznosa dobivenog od prodaje gore navedenih nekretnina, a skrbnik ga je uz znanje i odobrenje A. S. držao kod sebe iako je cjelokupni iznos dobivenog novca trebalo položiti na štednu knjižicu ili na posebno otvoreni račun štićenice. Prvookrivljeni A. S. je novac zadržao za sebe, a radi prikrivanja nezakonitog postupanja, nakon smrti skrbnika poslovno nesposobnoj osobi nije imenovao novog skrbnika već je njen predmet odložio u arhivu.