Nakon što je 8. veljače 2008. u Zagrebu odgovorna osoba jednog trgovačkog društva podnijela policiji kaznenu prijavu protiv dvije osobe zbog prijevare, policijski je službenik zatražio da se ta prijava dodijeli njemu u rad u namjeri da tom trgovačkom društvu, koje je inače u vlasništvu njegovog prijatelja, pomogne naplatiti dug. Tereti ga se da je  13. veljače 2008. jednu od prijavljenih osoba pozvao na obavijesni razgovor, uhitio je i zatim je istoga dana pustio na slobodu. Prilikom obavljanja razgovora predočio joj je da zbog te prijave može završiti u zatvoru i da je može prepratiti istražnom sucu, ali da neće proslijediti kaznenu prijavu protiv nje ukoliko mu preda dugovani iznos od 70.000 kuna i tako namiri štetu. Osim navedenog, tereti ga se da joj je slao SMS poruke u kojima je navodio kako će protiv nje podnijeti prijavu i kako će završiti u zatvoru ukoliko ne plati dug. Policijski službenik se nakon toga 7. ožujka 2008. sastao s tom osobom u jednom caffe baru gdje mu je ona za namirenje duga predala 8.000 eura. Novac je pospremio u džep jakne, a o preuzimanju novca nije sastavio potvrdu.