Optužnicom se I. okr. tereti da je, kao stvarni voditelj poslovanja četiri trgovačka društva, u razdoblju od travnja 2016. godine do 31. siječnja 2019., u Zagrebu, Sesvetama i Sisku, u zajedničko djelovanje povezao ostale okrivljenike kojima je odredio uloge te kao cilj djelovanja postavio stjecanje nepripadne materijalne koristi za sebe i druge oštećenjem Državnog proračuna Republike Hrvatske neosnovanim umanjenjem obveze poreza na dodanu vrijednost (PDV) za navedena društva u okviru trgovine čeličnim armaturama. U skladu s tim ciljem, I. okr. je uputio IV. okr. da poduzme sve radnje potrebne za osnivanje i preuzimanje navedenih društava te da u cilju prikrivanja stvarnog voditelja poslovanja u tim društvima pronađe osobe koje će formalno obnašati funkcije odgovornih osoba. Zatim je kao djelatnost navedenih društava odredio nabavu čeličnih armatura od društava iz Italije i Slovenije te njihovu daljnju prodaju zainteresiranim društvima sa sjedištem u Hrvatskoj. Pritom se I. okr., kako bi u slučaju pokretanja poreznih nadzora nad društvima kojima je upravljao osigurao usmjeravanje istraživanja na pogrešan trag, predstavnicima društava zainteresiranih za kupovinu čeličnih armatura lažno predstavljao. Nakon toga je, na temelju uplata predujma kojeg su društva iz Hrvatske uplaćivala za nabavu čeličnih armatura, I. okr. organizirao nabavu i plaćanje te robe od društava iz Italije i Slovenije, uplatom većeg dijela primljenog predujma na njihove račune. Na temelju tih uplata su inozemna društva sačinjavala međunarodne tovarne listove (CMR) radi isporuke robe u Hrvatsku, uz naznaku da su naručitelji i primatelji čeličnih armatura društva I. okrivljenika, koji je unatoč tome organizirao prijevoz upućujući prijevoznike da robu iz skladišta inozemnih društava dostavljaju direktno do skladišta upravo onih društava iz Hrvatske s čijim je predstavnicima dogovorio nabavu i isporuku čeličnih armatura ili do drugih destinacija na koje bi ga oni uputili. Nadalje je, sukladno njegovim uputama, II. okr. nazivao prijevoznike čeličnih armatura te od njih tražio da CMR-ove ne predaju predstavnicima društava kojima isporučuju armature, nego da ih zadrže do njegovog preuzimanja. Potom je navedenu dokumentaciju ovjeravao pečatima društava pod kontrolom I. okr., prikazujući da su naručene čelične armature preuzete od tih društava, čime je stvarao privid legalnosti njihovog poslovanja i omogućio nastavak istog. Nakon što je I. okr. izradio račune za isporuku čeličnih armatura te ih posredstvom II. okr. dostavio predstavnicima društava koja su od njega kupila tu robu, sukladno uputama I. i IV. okr., u cilju izbjegavanja obveze uplate PDV-a u korist Državnog proračuna III. okr. je sastavila i podnijela prijave PDV-a za tri društva I. okr. u kojima je neistinito prikazala da ostvaruju pravo na povrat PDV-a u iznosima koji premašuju obveze uplate PDV-a nastale prodajom čeličnih armatura, dok za četvrto društvo I. okr. uopće nije podnijela prijave PDV-a. Slijedom navedenog je Državni proračun oštećen za neuplaćena dužna davanja na ime PDV-a u ukupnom iznosu od 47.853.687,72 kuna. Od tog iznosa je I. okr. osobno i posredstvom IV. okr. u gotovini podigao ukupno 10.689.295,50 kuna koji iznos je, sukladno ranije dogovorenom planu i podijeljenim ulogama, dijelio i to osobno te posredstvom V. i VI. okr. na čije je račune uplaćivao podignutu gotovinu a oni su njegovim uputama novac prosljeđivali iako su znali da se radi o nepripadnoj koristi stečenoj izbjegavanjem plaćanja dužnog iznosa PDV-a.