Optužnicom se I. okr. stavlja na teret da je, u razdoblju od 29. kolovoza 2008. do 15. studenoga 2017., u Zagrebu i Makarskoj, kao stečajni upravitelj više trgovačkih društava te kao direktor trgovačkog društva kojeg je osnivač jedno od društava u stečaju, povezao u zajedničko djelovanje II. okr., sutkinju Trgovačkog suda u Zagrebu, III. okr., svoju poslovnu tajnicu i stručnu suradnicu, IV. okr., stvarnog voditelja poslovanja VII. okr. trgovačkog društva i još dva trgovačkog društva, V. okr., direktora dva trgovačka društva te stvarnog voditelja poslovanja pet trgovačkih društava, s ciljem pribavljanja značajne nepripadne imovinske koristi za sebe i druge, korištenjem imovine stečajnih dužnika za financiranje poslovanja trgovačkih društava povezanih s I. do V. okr. kao i za podmirenje njihovih privatnih potreba i s njima interesno povezanih osoba. U cilju realizacije tog plana, I. okr. je kao stečajni upravitelj, protivno dužnosti vođenja stečajnih postupaka te protivno dužnosti savjesnog upravljanja imovinom stečajnih dužnika, bez znanja i odobrenja vjerovnika kontinuirano teretio imovinu stečajnih dužnika i to isplatama pozajmica korištenih za realizaciju zajedničkih projekata I. do V. okr., prijenosima imovine stečajnih dužnika protivno pravilima Stečajnog zakona uz pogodovanje pravnim subjektima povezanima s I. do V. okr. te neosnovanim isplatama na teret stečajnih dužnika po osnovi zakupa poslovnog prostora kojeg je I. okr. vlasnik. Optužnicom se II. okr. tereti da je kao sutkinja Trgovačkog suda u Zagrebu, zadužena za stečajne predmete, u stečajnim postupcima koji su joj povjereni u rad imenovala I. okr. kao stečajnog upravitelja znajući da on ovlasti stečajnog upravitelja neće izvršavati isključivo radi ostvarenja cilja stečajnog postupka, već radi realizacije opisanog plana. Pritom je II. okr. kao stečajna sutkinja rukovodila tijekom tih stečajnih postupaka, upravljala skupštinama vjerovnika i usmjeravala odbore vjerovnika svojim autoritetom suca na način da spriječi bilo kakvo preispitivanje izvješća o tijeku stečajnog postupka i stanju stečajne mase koja je podnosio I. okr. od strane vjerovnika stečajnog dužnika, osiguravajući tako da I. okr. zadrži poziciju stečajnog upravitelja i neometano upravlja imovinom stečajnih dužnika u opisane svrhe. Nadalje, s ciljem realizacije plana, III. okr. je, u dogovoru i po uputama I. okr., izrađivala svu dokumentaciju vezanu uz isplate i prijenose imovine kojima je u inkriminirane svrhe terećena stečajna masa stečajnih dužnika kojima je upravljao I. okr., a također je evidentirala iznose i rokove dospijeća pojedinih obveza i izvršavala naloge za novčane prijenose na teret i u korist računa koje je odredio I. okr. te je po njegovim uputama i u dogovoru s njim sačinjavala izvješća o tijeku stečajnog postupka i stanju stečajne mase s neistinitim podacima kako bi se prikrili nedopušteni novčani tijekovi na teret stečajnih dužnika. Nakon što su u korist društava u kojima su III. i IV. okr. stvarni voditelji poslovanja izvršene isplate i prijenosi imovine na teret društava u stečaju u kojima je I. okr. stečajni upravitelj, istima su raspolagali u vlastitu korist te u korist I. i II. okr., pri čemu im je pomagao i VI. okr. kao odgovorna osoba VII. okr. trgovačkog društva. Osim toga, I. okr. se tereti da je od 1. lipnja 2008. do studenoga 2017., u Zagrebu, kao stečajni upravitelj u više trgovačkih društava u stečaju, u nakani da prebaci trošak obavljanja svoje djelatnosti na teret stečajnih dužnika te pogoduje osobama s kojima ga veže poslovna, interesna i rodbinska povezanost, zaključivao ugovore o djelu i ugovore o radu s više fizičkih osoba iako to nije bilo potrebno za dovršenje započetih stečajno-upraviteljskih poslova, niti za otklanjanje moguće štete za te stečajne dužnike. Na temelju tako zaključenih ugovora nalagao je isplate za poslove koji uopće nisu obavljeni ili koji nisu obavljeni za stečajnog dužnika već za potrebe obavljanja njegove stečajno-upraviteljske djelatnosti. Nadalje se I. i II. okr. terete da su, od 31. svibnja 2005. do 1. prosinca 2012., u Zagrebu, radi ostvarenja značajnog iznosa protupravne imovinske koristi za II. okr., dogovorili da će I. okr. novčanim sredstvima jednog od stečajnih dužnika osigurati obrtna sredstva za drugog stečajnog dužnika kako bi mu omogućili nastavak poslovanja i ostvarenje prihoda koje će potom u jednom dijelu usmjeravati u korist II. okr. i to na ime zakupa nekretnine koju će ona, protivno odredbama Ovršnog zakona, steći na ime svog oca kao formalnog kupca. Opisanim postupanjima okrivljenika stečajnim dužnicima prouzročena je šteta od 45.110.351,38 kuna, dok je pribavljena protupravna imovinska korist od 12.972.164,51 kuna. USKOK je u optužnici predložio oduzimanje imovinske koristi koja je protupravno pribavljena.