Postoji osnovana sumnja da je osumnjičeni u drugoj polovici travnja 2004. godine u Zagrebu, kao potpredsjednik Hrvatskog fonda za privatizaciju zadužen za pravni sektor znajući da hrvatski državljanin već više godina u raznim sudskim postupcima pobija rješenja Fonda o obnovi postupka pretvorbe jedne tvrtke (u tim je obnovama vrijednost temeljnog kapitala višestruko povećana a time i njegov udio u tom kapitalu bitno smanjen u odnosu na prvu procjenu vrijednosti iz 1992. godine) i znajući da je Upravni sud Republike Hrvatske uvažio tužbu spomenutog hrvatskog državljanina, te poništio rješenje Fonda, tijekom više sastanaka koje je imao s njim, zatražio od njega 15 do 20% od iznosa do tada najviše procijenjene vrijednosti te tvrtke, a koja je kao vrijednost temeljnog kapitala prihvaćena na Skupštini društva i upisana u sudski registar.
Hrvatski je državljanin trebao iznos od oko 3.000.000,00 DEM (u protuvrijednosti od oko 10.000.000,00 kuna) deponirati kod javnog bilježnika, kako bi mu za taj novac pomogao da se rješavanje predmeta u pravnom sektoru Fonda ubrza i pravno riješi na način da njegov vlasnički udio dionica u odnosu na procjenu iz 1992. ostane neumanjen.
Kako on nije pristao na te uvjete, 17. lipnja 2004. osumnjičeni je donio zaključak o obnovi postupka, protiv kojeg je hrvatski državljanin pokrenuo upravni spor koji je još uvijek u tijeku.