Protiv kardiokirurga Klinike za kirurgiju KBC-a Rijeka podnijet je još jedan zahtjev za proširenje istrage koja se protiv njega vodi zbog više kaznenih djela primanja mita
12.09.2006.
Odsjek USKOK-a u Rijeci u zahtjevu za proširenje istrage, koji je podnijet istražnom sucu Županijskog suda u Rijeci, kardiokirurga iz Rijeke sumnjiči za 13 novih slučajeva primanja mita. Do sada se ukupno sumnjiči da je 19 puta primio mito. (12. 9. 2006.)
Osnovano se sumnja da je kardiokirurg u nekim slučajevima novac od pacijenata uzimao prije vršenja operacija srca kako bi pacijentima dao vremensku prednost pred drugim pacijentima dok je u drugim slučajevima novac uzimao nakon izvršene operacije.
Tako je u svibnju 2001. jednog pacijenta upisao u listu čekanja za operaciju napomenuvši da se operativni zahvat čeka od osam mjeseci do godine dana. Potom je ponovno razgovarao sa suprugom pacijenta i zatražio 2.500 eura koji iznos mu je ona predala u omotnici sljedećeg dana, a njezin je suprug operiran istoga mjeseca.
U prosincu 2004. je pacijentici rekao da na operaciju treba čekati red. Pacijentica mu je tada predala omotnicu u kojoj se nalazilo 2.000 eura a operirana je tijekom prosinca.
U lipnju 2004. kćerki jednog pacijenta, u razgovoru vezanom za operaciju srca njezinog oca, rekao da je lista pacijenata prilično duga te da prioritet imaju djeca. Istoga dana mu je u ponovnom razgovoru kćerka pacijenta predala 1.000 dolara nakon čega je njezin otac operiran za nekoliko dana.
Jednom je pacijentu u listopadu 2004. rekao da je zapisan za operaciju koja će biti obavljena iza Nove godine. U ponovnom razgovoru od pacijenta je uzeo omotnicu s 1.500 eura i odmah odredio termin operacije koju je obavio krajem istog mjeseca.
Nakon što je u travnju 2005. pregledao dokumentaciju jednog pacijenta u svom uredu, u kojem se nalazila i kćerka pacijenta, rekao kako za operaciju treba čekati do godine dana. Kćerka pacijenta mu je potom predala omotnicu s iznosom od 1.500 eura. Omotnicu je zadržao i njezinog oca operirao tijekom travnja.
Jednoj pacijentici koja se nalazila na liječenju u KBC Rijeka rekao je u studenom 2005. da će je operirati za dva mjeseca. Pacijentica mu je predala iznos od 1.000 eura nakon čega je operativni zahvat obavio sredinom siječnja 2006.
U siječnju 2006. supruzi i sinu jednog pacijenta, vezano za njegovu predstojeću operaciju, rekao da je za ozdravljenje pacijenta neophodna krvna plazma bez koje on neće operirati te da u bolnici ima više dobrih stručnjaka. Na to mu je supruga pacijenta predala omotnicu s iznosom od 500 eura i bocu alkoholnog pića, a operativni je zahvat obavio u roku tri dana.
U razgovoru sa suprugom jedne pacijentice u studenom 2004. rekao mu je kako za operativni zahvat treba čekati od devet do dvanaest mjeseci. Nakon nekoliko dana suprug pacijentice predao mu je 4.000 eura a operacija supruge je uslijedila početkom prosinca 2004.
Zetu jedne pacijentice u razgovoru je rekao da će ona na red za operaciju doći kad-tad. U listopadu 2002. od njega je uzeo omotnicu s iznosom od 3.000 eura i pacijenticu operirao za pet dana.
U zahtjevu za proširenje istrage navedeno je i postojanje osnovane sumnje da je kardiokirurg nakon izvršenih operativnih zahvata u četiri slučaja primio mito. Tako je u lipnju 2006. od supruge operiranog pacijenta primio omotnicu s 1.000 eura, a u siječnju 2005. od supruge operiranog pacijenta uzeo 500 eura. Nadalje, u rujnu 2003., neposredno nakon operacije pacijenta, od njegove supruge primio je vrećicu u kojoj se nalazio pršut, francuski konjak, šteka cigareta i omotnica s iznosom od 500 eura, a u prosincu 2004. od supruga operirane pacijentice primio je omotnicu s 1.000 eura.
Tako je u svibnju 2001. jednog pacijenta upisao u listu čekanja za operaciju napomenuvši da se operativni zahvat čeka od osam mjeseci do godine dana. Potom je ponovno razgovarao sa suprugom pacijenta i zatražio 2.500 eura koji iznos mu je ona predala u omotnici sljedećeg dana, a njezin je suprug operiran istoga mjeseca.
U prosincu 2004. je pacijentici rekao da na operaciju treba čekati red. Pacijentica mu je tada predala omotnicu u kojoj se nalazilo 2.000 eura a operirana je tijekom prosinca.
U lipnju 2004. kćerki jednog pacijenta, u razgovoru vezanom za operaciju srca njezinog oca, rekao da je lista pacijenata prilično duga te da prioritet imaju djeca. Istoga dana mu je u ponovnom razgovoru kćerka pacijenta predala 1.000 dolara nakon čega je njezin otac operiran za nekoliko dana.
Jednom je pacijentu u listopadu 2004. rekao da je zapisan za operaciju koja će biti obavljena iza Nove godine. U ponovnom razgovoru od pacijenta je uzeo omotnicu s 1.500 eura i odmah odredio termin operacije koju je obavio krajem istog mjeseca.
Nakon što je u travnju 2005. pregledao dokumentaciju jednog pacijenta u svom uredu, u kojem se nalazila i kćerka pacijenta, rekao kako za operaciju treba čekati do godine dana. Kćerka pacijenta mu je potom predala omotnicu s iznosom od 1.500 eura. Omotnicu je zadržao i njezinog oca operirao tijekom travnja.
Jednoj pacijentici koja se nalazila na liječenju u KBC Rijeka rekao je u studenom 2005. da će je operirati za dva mjeseca. Pacijentica mu je predala iznos od 1.000 eura nakon čega je operativni zahvat obavio sredinom siječnja 2006.
U siječnju 2006. supruzi i sinu jednog pacijenta, vezano za njegovu predstojeću operaciju, rekao da je za ozdravljenje pacijenta neophodna krvna plazma bez koje on neće operirati te da u bolnici ima više dobrih stručnjaka. Na to mu je supruga pacijenta predala omotnicu s iznosom od 500 eura i bocu alkoholnog pića, a operativni je zahvat obavio u roku tri dana.
U razgovoru sa suprugom jedne pacijentice u studenom 2004. rekao mu je kako za operativni zahvat treba čekati od devet do dvanaest mjeseci. Nakon nekoliko dana suprug pacijentice predao mu je 4.000 eura a operacija supruge je uslijedila početkom prosinca 2004.
Zetu jedne pacijentice u razgovoru je rekao da će ona na red za operaciju doći kad-tad. U listopadu 2002. od njega je uzeo omotnicu s iznosom od 3.000 eura i pacijenticu operirao za pet dana.
U zahtjevu za proširenje istrage navedeno je i postojanje osnovane sumnje da je kardiokirurg nakon izvršenih operativnih zahvata u četiri slučaja primio mito. Tako je u lipnju 2006. od supruge operiranog pacijenta primio omotnicu s 1.000 eura, a u siječnju 2005. od supruge operiranog pacijenta uzeo 500 eura. Nadalje, u rujnu 2003., neposredno nakon operacije pacijenta, od njegove supruge primio je vrećicu u kojoj se nalazio pršut, francuski konjak, šteka cigareta i omotnica s iznosom od 500 eura, a u prosincu 2004. od supruga operirane pacijentice primio je omotnicu s 1.000 eura.