Naime, poznato je kako USKOK ne potvrđuje ni primitke kaznenih prijava ni provođenje bilo predistražnih ili istražnih radnji prije donošenja državnoodvjetničke odluke, a tako je odgovarano i u slučaju bivšeg predsjednika Republike Hrvatske.
Točno je, kao što to navodi I. Đikić, kako prijavu "može napisati bilo tko protiv bilo koga" i to se ne može spriječiti. Državno odvjetništvo je dužno provjeriti navode o istinitosti svake prijave i, ako je prijava neistinita, državno odvjetništvo je dužno protiv podnositelja pokrenuti kazneni postupak zbog kaznenog djela lažnog prijavljivanja.
Za razliku od toga, I. Đikić može s nevjerojatnom lakoćom pod krinkom "slobode medija" bez posljedica komentirati nešto, a da prije toga nije u skladu s profesionalnom etikom provjerio činjenice. To što je pri tome, teško, bez ikakvog osnova optužio USKOK da je u "sprezi s medijima" i da je "pustio" određenu informaciju novinarima će ostati nekažnjeno jer bi, da se samo traži njegova isprika, to odmah bilo proglašeno napadom na slobodu medija. 
Nije istinita tvrdnja I. Đikića "moguće da su Uskok i Josipović u sprezi pa je zato ta informacija iz Uskoka i puštena", ali je zato moguće i novinarski korektno, što I. Đikić zasigurno zna, da se trebao suzdržati od bilo kakvog komentiranja bez da je prethodno provjerio iznijete (dez)informacije kod druge strane, odnosno USKOK-a.
Komentiranje neprovjerenih i netočnih informacija svakako nije ni profesionalan ni korektan potez I. Đikića.