U kaznenom predmetu protiv okrivljenika Zdravka Mamića, u srpnju 2015. godine kada je bio uhićen, na prijedlog Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta kao nadležnog državnog odvjetništva, bio mu je određen istražni zatvor na temelju dvije zakonske osnove za koje su tada bile ispunjenje pretpostavke. Naime, istražni zatvor mu je bio određen zbog opasnosti od utjecaja na svjedoke i opasnosti od ponavljanja kaznenog djela. Potom je na prijedlog obrane istražni zatvor zamijenjen jamstvom i mjerama opreza, a u daljnjem tijeku postupka su jamstvo i mjere opreza ukinuti. USKOK se na odluku nadležnog suda kojom su ukinute prethodno određene mjere opreza žalio, međutim sud je žalbu USKOK-a odbio. Osim toga, sud je odbio i prijedlog USKOK-a za određivanje mjere opreza kojom bi se Zdravku Mamiću zabranilo obavljanje svih poslova u GNK Dinamo.

Tijekom postupka nisu postojale osobite okolnosti koje bi upućivale da će Zdravko Mamić pobjeći, na temelju kojih bi USKOK sudu predlagao određivanje mjera opreza protiv okrivljenog Zdravka Mamića, koji nije imao obvezu prisustvovati izricanju prvostupanjske sudske presude pred Županijskim sudom u Osijeku.

Tek nakon što je okrivljeni Zdravko Mamić nepravomoćno presuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 godina i 6 mjeseci, stekli su se uvjeti zakonski uvjeti za određivanje istražnog zatvora, te za raspisivanje međunarodne tjeralice i europskog uhidbenog naloga.

Iz svega navedenog vidljivo je da bijeg okrivljenika Zdravka Mamića u Bosnu i Hercegovinu uoči izricanja prvostupanjske presude nije propust USKOK-a koji je tijekom cijelog postupka poduzimao sve raspoložive zakonom propisane radnje za koje su bile ostvarene zakonske pretpostavke. Međutim, sukladno zakonskim rješenjima, prije izricanja kazne zatvora u trajanju duljem od pet godina nije niti bilo zakonskih uvjeta da se okrivljeniku Zdravku Mamiću zabrani napuštanje teritorija Republike Hrvatske.